Za bračni par Bennett prvih nekoliko mjeseci roditeljstva bili su poput sna. Njihov sin Noah bio je zdrav i miran, a njihov pas Thor, veliki njemački ovčar, pazio je na njega kao pravi čuvar.Ali onda su počele noći.

Prvo je bio tihi režaj. Onda je došao strašan, dubok zvuk koji je probijao zidove i parao snove.Thor bi svake noći, u isto vrijeme, ustajao i stajao pored krevetića, zubima pokazivao prema istom uglu sobe. Nikada prema bebi – uvijek prema praznom zidu.

Michael i Rachel su pokušali sve. Spavali su u sobi. Postavili kamere. Palili difuzore sa umirujućim uljima. Ništa nije pomoglo – pas je nastavljao, a Noah se sve češće budio vrišteći.

Sedme noći Michael je odlučio da je kraj – morao je da sazna šta se krije iza tog zida.I kada je skinuo ventilacijski poklopac i osjetio ustajali zrak, shvatio je da unutra postoji nešto što nije trebalo biti tamo.

Kada je izvukao malu drvenu kutiju i otvorio je – sadržaj unutra natjerao ga je da se zaledi.U kutiji su bile požutjele fotografije, stara pisma i mali, izblijedjeli dnevnik iz 1982. godine. Michael je otvorio prvu stranicu i osjetio kako mu srce ubrzano lupa.

„Oni mi ne vjeruju,“ pisalo je. „Ali nešto dolazi kroz zid. Svake noći. Moj pas reži, beba plače, a ja ostajem budna do svitanja.“Rachel je sjela na pod pored njega, držeći Noaha. „Michael… ovo je bila majka. U ovoj kući prije nas. Pogledaj – čak i ona spominje psa.“

Listali su stranice, a riječi su postajale sve očajnije. Žena je opisivala „sjenu“ koja bi se pojavila kraj krevetića, tamnu siluetu koju niko osim nje i psa nije vidio. Ljekari su govorili da je iscrpljena i da umišlja stvari. Muž ju je molio da prestane sa „histerijom“.

A onda, nakon nekoliko stranica, riječi su prestale. Dnevnik je naglo završio.Michael je osjetio kako mu ruke podrhtavaju. „Ona je nestala… ili se nešto dogodilo.“Te noći nisu mogli spavati. Thor je ležao kraj vrata, oči mu nisu treperile. Noah je konačno bio miran, kao da je znao da je istina napokon otkrivena.

Sljedećih dana Michael je kontaktirao bivše vlasnike kuće. Saznao je da je žena zaista nestala, a slučaj nikada nije riješen. Porodica se preselila ubrzo nakon toga, a soba u kojoj su sada bili ostala je zatvorena godinama.

Rachel je donijela odluku – krevetić se seli u njihovu sobu dok ne nađu drugo rješenje. „Ako je Thor pokušavao da nas upozori, mi moramo da ga poslušamo,“ rekla je odlučno.U narednim noćima pas je i dalje bio oprezan, ali više nije rezao. Činilo se kao da je miran sada kada su i oni postali svjesni prijetnje.

Michael je angažovao majstore da pregledaju zid i prostor iza njega. Pronašli su stari, nelegalni prolaz koji je vodio do podrumskog dijela kuće. Vrata su bila zaključana iznutra, a kada su ih otvorili, unutra je bila samo prašina i tragovi starog života – ništa što bi moglo povrijediti dijete.Ali osjećaj nelagode ostao je.

Rachel je odlučila da očisti sobu, promijeni boju zidova i napravi novi početak. Kada su završili renoviranje, Thor je ponovo legao kraj krevetića bez ijednog režanja. Kao da je i on osjetio da je prijetnja nestala.Te noći Noah je prvi put prespavao cijelu noć bez plakanja.

Michael i Rachel su sjedili na kauču, iscrpljeni ali mirni. „Možda nikada nećemo znati šta je ona vidjela,“ rekao je Michael, gledajući prema monitoru na kojem je Noah spavao.

Rachel je klimnula. „Ali znamo jedno – Thor nam je spasio dijete. I nikada više nećemo ignorisati njegov instinkt.“Pas je podigao glavu i polako klimnuo repom, kao da je razumio.