U jednom domaćinstvu u Bosni živjelo je 7 djece zajedno sa 43 drugih, koji su svi zajedno radili, bez ikakvih sporova.

Javnost je oduševila naša pjevačica, majka osmero djece, koja je podijelila uvide u svoj obiteljski život, posebno istaknuvši da njezinih desetero djece živi u stanu na Novom Beogradu. Mnogi promatrači primijetili su izazove današnjeg života u velikoj zajednici, ali narativ ove bosanske obitelji ilustrira da se sve može postići.

Konkretno, obitelj koja živi u Brestovskogo, u blizini Kiseljaka, mirno je koegzistirala u značajnoj zajednici. U staroj bosanskoj kući bilo je sedmero odraslih i 43 djece. Iako je kuća još uvijek stajala, tijekom godina je znatno dotrajala i zahtijeva obnovu. Uz ovu rezidenciju isprepliću se brojne fascinantne priče i sudbine, izvještava novinar Alen Avdić.

“Rezidencija se može pohvaliti poviješću dužom od 300 godina. Među nama je bilo sedam ljudi, što je rezultiralo s ukupno 43 djece iz te skupine. Zanimljivo, ova kuća nikada nije svjedočila tučnjavi ili sukobu!” navodi jedna od sestara.

U moderno doba koze obično pokazuju nedostatak međusobne harmonije; međutim, unutar ove limuzinske obitelji, koze koje žive u istom kućanstvu funkcionirale su kao kohezivna jedinica, nikad ne ulazeći u sukob.

“Tamo sam rođen i proveo život”, objasnio je Marian. “Sedam jetara je bilo prisutno, ali nikada nisam primijetio nikakve znakove njihove ljutnje jedna prema drugoj. Možda je bilo nekih trvenja između njih, ali to nije bilo vidljivo.”

Ovo se kućanstvo sastojalo od brojnih članova; međutim, prehranjivanje im nikada nije predstavljalo problem. Dosljedno su demonstrirali sposobnost učinkovitog upravljanja resursima, osiguravajući da su svi zadovoljni onim što je dostupno.

– Obrok se sastoji od pite krumpiruše i juhe i time završavamo ponudu. Postavlja se pitanje koliko svaki pojedinac servira iz tepsije. Zatim na kruh nanesemo masnoću koja tada počne teći.

Napravila sam odjeću za sebe i svoju obitelj. U prošlosti sreća i osmijesi nisu bili uvjetovani bogatstvom; nego je postojao osjećaj radosti koji je postojao neovisno o financijskim sredstvima. Osim toga, roditelji su razgovarali s nama za stolom u blagovaonici tijekom obroka.

Djeci su se od malih nogu povjeravale odgovornosti i dužnosti, a sva su postignuća postizana konsenzusom.

Ne može se precijeniti važnost otvorene komunikacije s djecom, jer se time stvara okruženje u kojem se ne boje svojih roditelja. U našem odgoju nas ni majka ni otac nikada nisu plašili, unatoč majčinoj strogosti. Doživjeli smo i slobodu i poštovanje. Bilo je jasno tko je odgovoran za čuvanje krava, pohađanje crkve i škole; majka nam je služila kao organizator obitelji.

Bez obzira na različite puteve na koje ih je život odveo, nastavljaju podržavati jedno drugo i djelovati kao jedinstvena cjelina.

Od malih nogu su nas učili važnosti međusobnog poštovanja. Dok smo bili djeca, dosljedno su nas učili da je, čak i u slučaju nesuglasica, potrebno ostaviti razlike po strani i oprostiti. Naši odnosi sa susjedima također su bili bez problema.