DESERT U ČAŠI ZA SAMO 5 MINUTA NA AMERIČKI NAČIN…SVI SASTOJCI SU DOSTUPNI I POVOLJNI!
Pakovanje pudinga od vanilije.

Tri šalice ohlađenog mlijeka.
– Jedna žličica ekstrakta vanilije
– gazirano vrhnje
Pet banana, narezanih na kriške.
– pakiranje vanilin napolitanki

PRIPREMA

U velikoj zdjeli tucite krem ​​sir dok ne postane glatko. Nakon toga umiješajte kondenzirano mlijeko, puding, tri šalice hladnog mlijeka i ekstrakt vanilije, dobro miksajući dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Na kraju složiti oblatne na dobro izbalansiran pleh.

Na oblatne stavite narezane banane. Pospite pripremljenom smjesom. Završite slojem šlaga. Ostavite da se ohladi prije posluživanja..

Gastro ideja: Fritule uz jogurt ili tradicionalna verzija? Izbor omiljenih blagdanskih slastica u svim njihovim varijantama.

Fritule su omiljena slastica koja se tradicionalno priprema diljem Hrvatske, osobito u svečanim prigodama. Predstavljamo različite adaptacije recepata za ove divne i cijenjene blagdanske poslastice.

Idealne fritule uz jogurt odlična su opcija za one koji cijene ukusno i sočno iskustvo. Za njihovu pripremu potrebno je pomiješati brašno, jogurt, jaja, šećer, koricu limuna i malo ruma. Nakon toga dodajte prašak za pecivo i malo soli. Od dobivene smjese oblikujte kuglice i pržite ih u dubokom ulju dok ne porumene.

SASTOJCI

Potrebni sastojci su sljedeći: 250 grama višenamjenskog brašna, 2 jaja, 1 čaša jogurta, 50 grama šećera, 1 paketić vanilin šećera, 1 žličica praška za pecivo, narendana korica jednog limuna, malo ruma, prstohvat soli i ulje za prženje.

PRIPREMA

U zdjeli pomiješajte brašno, šećer, vanilin šećer, prašak za pecivo i sol. Umiješajte jogurt, jaja, limunovu koricu i rum te sve sastojke dobro izmiksajte dok ne dobijete glatku konzistenciju.
U dubljoj posudi zagrijte ulje. Mokrom žlicom uzimajte tijesto i pažljivo ga spuštajte u ulje.
Pecite popečke dok ne dobiju zlatnosmeđu boju, a zatim ih prebacite na papirnati ubrus da upije višak ulja. Poslužite ih posute šećerom u prahu.

Klasične popečke karakterizira dodatak kvasca koji tijestu daje laganu i prozračnu kvalitetu. Dodatno, smjesu možete poboljšati dodavanjem grožđica namočenih u rakiju. Nakon pečenja, fritule se obilato posipaju šećerom u prahu kako bi se postigao autentičan okus.

SASTOJCI

Pet stotina grama finog brašna, dvadeset grama svježeg kvasca, dvjesto pedeset mililitara mlakog mlijeka, pedeset grama šećera, jedno jaje, pedeset grama grožđica (po želji), malo rakije i prstohvat soli.
Preparation:

U mlakom mlijeku otopite kvasac sa žlicom šećera i ostavite da se aktivira. U zdjelu umiješajte brašno, šećer, jaje, rakiju i grožđice. Nakon toga dodati aktivirani kvasac i mijesiti smjesu dok se ne dobije glatko tijesto.
Ostavite tijesto da se diže na toplom oko sat vremena. Zagrijte ulje i žlicom grabite tijesto, pržite fritule dok ne dobiju zlatnu boju. Poslužite sa šećerom ili prelijte vrućom čokoladom.

Osjećate li i vi nelagodu u kostima? Prepoznajte izvor boli.

Osim što olakšavaju kretanje, kosti imaju ključnu zaštitnu funkciju; na primjer, kosti lubanje štite mozak od udara. Osim toga, djeluju kao značajan rezervoar minerala unutar tijela, koji se otpuštaju u krvotok na temelju zahtjeva drugih tkiva. Još jedna bitna funkcija kostiju je provođenje zvuka, što potvrđuju tri specifične kosti u uhu koje su vitalne za normalan sluh. Nadalje, kosti igraju ključnu ulogu u proizvodnji krvnih stanica unutar koštane srži.

Trajni pratilac čovječanstva: iskustvo boli i njeno upravljanje.

Prethodno navedene točke jasno pokazuju da kosti služe ne samo kao strukturni oslonac za tijelo, već također igraju ključnu ulogu u raznim drugim funkcijama organizma.

Što se tiče ljudskog koštanog sustava, odrasla osoba ima 206 kostiju, iako taj broj varira tijekom razvojnih faza djetinjstva. U početku postoji otprilike 270 kostiju; međutim, kako osoba sazrijeva, određene pojedinačne kosti se spajaju, što rezultira konačnim brojem od 206 kostiju.

Kosti pokazuju različite oblike; stoga postoji nekoliko temeljnih klasifikacija oblika kostiju.

Duge kosti, koje se nazivaju i cjevaste kosti, karakterizira njihova veća duljina u odnosu na širinu. Ove kosti sastoje se od jedinstvene koštane cijevi poznate kao dijafiza, zajedno s dva produžetka na oba kraja koja se nazivaju epifize. Metafize služe kao poveznice između dijafize i epifize. Ova kategorija uglavnom uključuje većinu kostiju u rukama i nogama.
Kratke kosti klasificiraju se kao nepravilne kosti; primjer ove kategorije je ručna kost. Membranozne kosti, s druge strane, karakterizirane su pločastim strukturama, koje uključuju kosti koje se nalaze u lubanji i zdjelici.
Nepravilne kosti definiraju se kao kosti oblika koji se ne uklapaju ni u jednu specifičnu kategoriju, kao što su kralješci ili donja čeljust. Unutar tijela, kosti funkcioniraju kao aktivna živa tkiva sastavljena od stanica ugrađenih u izvanstanični materijal. Ove kosti sastoje se od koštanih stanica koje su međusobno povezane preko dodataka. Strukturu kostiju najvećim dijelom čini protein ostein koji čini 25% njihovog sastava, dok voda čini 10% njihovog sastava. Krvne žile prožimaju kosti, olakšavajući dopremu kisika i hranjivih tvari, kao i uklanjanje štetnih tvari. Osim toga, određene kosti sadrže srž odgovornu za proizvodnju krvnih stanica. Sve su kosti opremljene živcima koji nam omogućuju da osjetimo osjećaje pritiska i boli.

Koji čimbenici utječu na tvrdoću i gustoću kosti? Nadalje, kosti se sastoje od minerala, prije svega kalcija, te raznih kemijskih spojeva koji pridonose njihovoj krutosti i tvrdoći, a čine približno 65% njihove strukture. Ove krute tvari izlučuju stanice u izvanstanični prostor. Ako drugi organi trebaju kalcij, on se može osloboditi iz kostiju kako bi zadovoljio te organe s većom potražnjom, primjerice tijekom trudnoće ili razdoblja značajnog stresa.

Važno je napomenuti da se rekonstrukcija kostiju odvija kontinuirano tijekom života, a ne da bude ograničena na razdoblja rasta i razvoja. Posljedično, čak iu odrasloj dobi, nakon završetka rasta, proces ponovne izgradnje kosti traje, s procijenjenim trajanjem od oko 10 godina potrebnih za potpunu obnovu svih kostiju u ljudskom tijelu. Dodatno, na ovaj proces utječu specifične potrebe tijela; stoga pojedinci koji se bave tjelesnom aktivnošću imaju kosti koje su gušće i robusnije u usporedbi s onima pojedinaca koji su manje aktivni.

Slično svakom organskom sustavu u tijelu, održavanje zdravlja je neophodno za pravilno funkcioniranje. Posljedično, dobrobit kostiju također je od vitalnog značaja za učinkovito obavljanje gore navedenih funkcija.

Bolesti koštano-koštanog sustava prvenstveno uključuju prijelome nastale ozljedama, koje predstavljaju najzastupljeniji problem vezan uz ovaj sustav. Ipak, osim ozljeda, postoje i dodatna stanja koja utječu na koštani sustav.

Osim što su prijelomi primarna bolest, na koštani sustav mogu negativno utjecati i maligne bolesti, upalna stanja, nasljedni poremećaji, kao i metaboličke i endokrine bolesti.

Nasljedne bolesti: Koštani sustav je pod utjecajem raznih nasljednih bolesti; međutim, ova su stanja srećom neuobičajena. Osteogenesis imperfecta, koja se obično naziva bolest krhkih kostiju, najpoznatija je među njima. Ovo se stanje javlja u nekoliko oblika, koji se razlikuju ovisno o obrascu nasljeđivanja i težini kliničkih manifestacija. Dok neke od ovih bolesti mogu biti nekompatibilne sa životom, druge karakterizira povećana učestalost prijeloma.

Zarazne bolesti mogu nastati od različitih uzročnika, uključujući bakterije i viruse, koji također mogu dovesti do bolesti koje zahvaćaju kosti. Obično se infekcije kostiju javljaju kao posljedica ozljede, poput vanjskog prijeloma, pri čemu je kost izložena bakterijama, što dovodi do upale. Osim toga, kirurški zahvati nažalost mogu poslužiti kao kanal za takve infekcije. Nadalje, bakterije mogu ući u kost putem krvotoka, scenarij koji se naziva hematogena infekcija.

U svakom od tri slučaja, pojava infektivne upale kosti zahtijeva produljeno liječenje, s ishodima koji ostaju neizvjesni. Ova nesigurnost prvenstveno proizlazi iz jedinstvene strukture kosti i njene relativno neadekvatne opskrbe krvlju u usporedbi s drugim tkivima, što značajno otežava sposobnost antibiotika da učinkovito prodre u kost, čineći te infekcije teškim za liječenje. Posljedično, u brojnim slučajevima takve infekcije mogu prerasti u kronična stanja koja je gotovo nemoguće izliječiti.

Tumors
Značajnu kategoriju bolesti kostiju čine tumori, koji se dijele na benigne i maligne oblike, a manifestiraju se izrazito u različitim životnim dobima. Nažalost, maligni tumori mogu nastati i kod najmlađih bolesnika; međutim, napredak u medicinskoj znanosti doveo je do poboljšanih ishoda liječenja zahvaljujući ranom otkrivanju i odgovarajućim intervencijama posljednjih godina. Uvođenje novih lijekova, uz mogućnost ugradnje umjetnih zglobova i kostiju, omogućava i djeci i odraslima oboljelima od zloćudnih tumora kostiju postizanje izlječenja i vraćanje normalne funkcije zahvaćenom ekstremitetu. Nasuprot tome, ne tako davno, prisutnost zloćudnog tumora često je zahtijevala amputaciju uda, što je rezultiralo trajnom invalidnošću.

Osteoporosis
U suvremenom društvu sve je češća pojava poremećaja kostiju poznatih kao osteoporoza zbog starenja stanovništva. Ovo stanje obilježeno je smanjenjem ukupne koštane mase, osobito kod žena u postmenopauzi, jer dolazi do promjena u hormonskom statusu.

Kako se koštana masa smanjuje, smanjuje se i otpornost kostiju na ozljede, što dovodi do povećane učestalosti prijeloma. Ovo stanje, koje karakterizira povećana učestalost prijeloma, predstavlja značajan suvremeni zdravstveni problem. Konkretno, prijelomi koji su posljedica osteoporoze često daju loše ishode, ne samo zbog samog prijeloma, već zato što kod starijih osoba takve ozljede predstavljaju značajan stres za tijelo, što rezultira produljenim i neizvjesnim razdobljima oporavka. Pojava prijeloma otežava pokretljivost starijih bolesnika, čime se povećava rizik od komplikacija koje u konačnici mogu rezultirati smrtnošću.